Ponosan što sam Bošnjak – predstava “Krv i so” povodom Dana državnosti BiH

Ponosan što sam Bošnjak – predstava Krv i so

Mirza i Rusmir

Fantastični glumci koji sa ljubavlju rade svoj posao: Mirza Salihović i Rusmir Krdžalić

Tako bih zaključio današnja dva dana, osobito nakon predstave „Krv i so“ koja je sve prisutne  oduševila. Jer ova predstava nije obična predstava, ona predstavlja branik bosanske državnosti kako je to spomenuo slikar Muris Čorbić.

Predstavu su odigrala dva mlada i perspektivna glumca, Mirza Salihović i Rusmir Krdžalić, koji su svoj „zanat“ ispekli u poznatoj Akademiji dramskih umjetnosti Univerziteta u Tuzli. Predstavu su samostalno producirali, režirali i glume, a jedino dodatno osoblje koje imaju je mladi tehničar, Tarik, koji ih u pozadini podržava i vrši svu tehničku pripremu kako bi sve prošlo u naboljem redu.

Nakon ove predstave, oni koji nisu znali, naučili su, a oni koji su znali, stekli su sasvim novi pogled na povijest Bosne i Hercegovine. Predstava prati razvoj bosanske državnosti od neolita pa da današnjih dana. U samom početku predstave mladi glumci nam dočaravaju atmosferu iz prapovijesti Bosne, kada su na tim prostorima ljudi živjeli od jednostavnih aktivnosti poput lova i sakupljanja plodova. Sve to prati fantastična muzika za koju je prava na korištenje dao Dženan Jusufović.  Iz neolita prelazimo u doba srednjovjekovne Bosne, gdje ban Tvrtko Kotromanić u godini 1351. uspješno savladava cara Dušana, uspostavlja čvrste granice i jaku centralnu državu učrvšćujući je političkim brakom sa ugarskom kraljevnom. Bosna je i tada poznata kao zemlja čije najjače oružje predstavlja „zajedništvo“ i međusobno razumijevanje. Zabranjeno je nametanje vjere te naslino pokrštavanje i islamizacija. Najzastupljenija je religija bogumilstvo.

Prelazimo na kraj dinastije Kotromanića, na Stjepana Tomaševića, posljednjeg bosanskog kralja. Njegovu izdaju i njegov svršetak prije pogubljenja predstavio nam je Mirza Salihović fantastičnom izvedbom, koja je dirnula cijelu publiku. Najemotivniji je trenutak u kojem kralj Tomašević teško govoreći, dok uzima zadnje udisaje zraka, izjavljuje kako mu nije žao njegove krvi već „pati zbog Bosne“.

Iz srednjeg vijeka skačemo u drugi svjetski rat. Taj period predstavljaju slikar Ismet Mujezinović i književnik Meša Selimović. Njihov dijalog oko antifašizma potiče nas da gradimo svijet u kojemu nema mjesta za rasizam i da se ponosimo tekovinama antifašizma.

Smrću maršala Tita 4. maja 1980. godine počinju promjene u sastavu Jugoslavije koje će u konačnici dovesti do ratova koji će je rascijepiti. Odlazimo gledati „Centralni dnevnik“: Mirza i Rusmir kao voditelji „Centralnog dnevnika“ iznijeli su bolne činjenice iz moderne povijeti BiH. Jedna od njih je da je u BiH za vrijeme velikosrpske agresije ubijeno gotovi 100.000 ljudi, a da se ratni zločinci još uvijek procesuiraju i nisu kažnjeni, kao što je to slučaj sa Radovanom Karadžićem, koji je godinama bio aktivan, a opet skriven od očiju javnosti. Zaključak je da su za uzroke rata u BiH (1992-1995) najviše krive strane sile, a da Daytonski sporazum predstavlja temelj za daljne probleme u razvoju i potencijalna je bomba spremna svakog časa eksplodirati.

Ova predstava nije samo predstava: ona ja pokazatelj kako se stvari rade i kako se uvijek može naći posla. Ljudi se žale da posla nema. Međutim, mogućnosti je puno, ali od lijenosti to i ne vidimo. Samo pogledajmo koliko bogato povijesno naslijeđe posjeduje Bosna i Hercegovina! Za one koje znaju, žele, sposobni su i samostalni, mogućnosti produciranja predstava su gotovo neiscrpne.

Kao što su nam pokazali Mirza i Rusmir.